DA LI TREBA DODATNO UZIMATI VITAMINE I MENERALE?

Dvojba je da li se u dnevnim obrocima uzima dovoljno vitamina i minerala ili je unos potrebno pojačati i tvorničkim preparatima. Raznolika hrana osigurava dobru opskrbu svim vitaminima i mineralima. Međutim, da li je to dovoljno prvenstveno ovisi o kvaliteti hrane koja se konzumira i od dnevnih potreba organizma. Potrebe su veće u procesu rasta i razvoja, kod posebnih stanja: trudnoće i bolesti, prlikom povećanih napora, povišene temperature i vlažnosti zraka zbog izlučivanja veće količine znoja.

Svatko treba analizirati svoje prehrambene navike, tjelesne napore i potrebu za vitaminima i mineralima i procijeniti da li ih je potrebno dodatno uzimati.

Pri tome treba uzeti u obzir sljedeće informacije:

Vitamini su osjetljivi na djelovanje topline, konzervansa i svjetla, kao i duže skladištenje. Mogu biti uništeni pa s njima treba oprezno postupati.
Mrkvu, rajčice i papriku treba jesti s malo masnoće. Oni sadrže vitamin A koji organizam iskorištava jedino onda kad u želudac dospije makar i veoma mala količina masnoće.
Voće i povrće već nakon nekoliko dana, čak i ako se drže u hladnjaku, izgube veći dio vitamina.
Veće količine voća i povrća bolje je jesti sirovo.
Povrće treba kuhati što je moguće kraće na nižoj temperaturi, bez vode ili sa sasvim malom količinom.
Kuhanjem se gubi dodatnih 30-40% B vitamina, 40-70% C vitamina i vrlo visok postotak folne kiseline – čak do 90%.
Minerali ostaju stabilni na povišenoj temperaturi. Vodu u kojoj se kuhalo voće ili povrće dobro je upotrijebiti u daljnjem kuhanju.
Jelo je dobro začiniti svježim biljnim začinima.
Treba jesti manje slatkog - za razgradnju šećera organizmu je potrebna dodatna količina vitamina B1.
Proizvodi od integralnog brašna su bogatiji vitaminima i mineralima od rafiniranih proizvoda: rezanci od integralnog brašna, prirodna riža i žitarice kao što su pšenica, raž, zob, ječam, heljda i proso sadrže sve vitamine grupe B.
Nedostatak dovoljne količine vitamina i minerala remeti ispravno funkcioniranje najprije stanica, zatim tkiva, organa i na kraju cijelog organizma. U početku nema vidljivih znakova nedostataka sve do trenutka kada se i klinički pojavljuje neki poremećaj ili bolest.


Natalija Špehar, prof. kineziologije



KORIŠTENA LITERATURA